Nedjelja

Žabljak

Ulica župana Želimira, Livno

Iz povijesti školstva

Livno spada među rane školske centre u Bosni i Hercegovini. Pregled razvoja školstva na ovom području tijekom 19. stoljeća dali su Stipo Marković u svojoj studiji „Hrvatske katoličke škole i učitelji u Livnu za turske uprave“ (Mostar, 1923.) i Duško Karanjac u radu „Srpska konfesionalna osnovna škola u Livnu“ (Sarajevo, 1909.). O učiteljima u livanjskim školama s kraja 19. i početka 20. stoljeća pisao je Stipo Manđeralo u Livanjskim vidicima 1992. i 1993. godine.

“Bosna” Livno

Livno bus – Neoplan Cityliner

Budući da željeznica, planirana još krajem 19. stoljeća, nije nikada stigla do Livna, u masovnom prijevozu putnika i robe Livnjaci su se morali osloniti na autobuse i kamione, koji u Livno stižu poslije Prvog svjetskog rata. Među prvima u Livnu kamion je imala obitelj Dolić, a autobus Kravarušić. Đogići 1935. kupuju svoj prvi kamion marke Magirus, a 1938. godine Dragan Đogić otvara obrt za prijevoz robe motornim kolima. Pred Drugi svjetski rat Đogići su imali ukupno 5 kamiona, 4 Magirusa i jednog MAN-a, koji su prvenstveno služili za prijevoz cementa iz livanjske cementare. U to vrijeme i drugi Livnjaci nabavljaju vozila, poput Pere Tadića, koji je imao kamion marke Krupp namijenjen prijevozu trupaca iz Kujače u njegovu pilanu u Suhači (nalazila se na mjestu danas već bivše Kožare). Nine Slipčević je imao više autobusa, kojima je prevozio putnike od Livna, preko Sinja do Splita i preko Kupresa do Bugojna.

Autobusi

MUP Livno – Isuzu Royal

Globtour – Neum-Zagreb

Globtour – Livno-Zagreb

Autobusni kolodvor Livno

Kole Tours – Livno-Banja Luka

TransTurist – Tuzla-Split

Ćićko

Setra 315 UL – Livno-Rujani

Neoplan Transliner N 318K – Livno-Golinjevo-Karlov Han

Mercedes O 408 – Livno-Čelebić

Autobusni kolodvor Livno

Autobusni kolodvor Livno

Setra 315 HD – Rama-Zagreb

Neoplan Transliner N 316K – Livno-Dobro

Mercedes-Benz Sprinter

Autobusni kolodvor Livno

Borbe za Livno u ljeto 1942.

Prema Zagrebačkom sporazumu od 19. lipnja 1942. postrojbe talijanske II. armije trebale su područja zaposjednuta u rujnu 1941. godine prepustiti vlastima NDH. Tako su Talijani hrvatski Glavni stožer obavijestili kako će Livno, Tomislavgrad, Bosansko Grahovo i Drvar napustiti do 10. srpnja. Neka mjesta Talijani su napustili prije dogovorenog roka, često i bez najave. Zbog toga, kao i zbog nedostatka raspoloživih postrojbi, hrvatska strana nije pravodobno zaposjela pojedina područja, pa su tako partizani, iskoristivši priliku, uspjeli bez borbi zauzeti Drvar i Bosanski Petrovac.

Binjektaš

Na križanju ulica Kneza Mutimira i Vlade Marjanovića u Livnu nalazi se kamen  sačinjen od klesanog žestaca, najvjerojatnije s Orlovače. Po jednima kamen je tu još od turskog vremena, a donio ga je neki aga onižeg rasta, kako bi mogao lakše uzjahivati konja pri povratku kući iz grada. Po drugima kamen je ostao tu neuzidan nakon izgradnje kuće pokojnog Stipe Pervana krajem 19. stoljeća. Kada je u toj kući otvorena gostionica, s ovog kamena su gosti uzjahivali na svoje konje. Tako je dobio i svoje ime – binjektaš, po turskoj riječi koja označuje kamen s kojeg se uzjahuje i na kog se sjahuje.